Happy B-day to me!

E, pa sretan mi! 🎁🎀

Razmišljala sam koju bih temu sljedeću mogla uzeti…i kak' sam ja jednostavno oduvijek sretna k'o malo dijete kad mi dolazi rođendan, rekoh pa zašto ne?

Od kad sam bila mala, rođendani u obitelji su uvijek bili posebni dani za svaku osobu koja ga slavi. Baš smo se uvijek trudili da slavljenik bude sretan, da se osjeti da je to njegov dan. Meni je to ostalo. Ta sreća. Uvijek je bila potkrepljena divnim znakovima pažnje i uvijek sam se osjećala posebno. Evo, i danas.. tek nekoliko dana prije samog rođendana, ja sam strašno uzbuđena! Imam veliku potrebu da proslavim, iako se stalno moram ograničavati mjerama koje nas trenutno stavljaju u kalupe. Ali, proslavit ću ja njega! 🎊

Nego, htjela sam reći da su mi, tamo nakon 23., počeli govoriti „ma čemu se veseliš“, „sada ideš samo prema 30-oj“, „kak' te može radovati starenje“… Moram priznati da su ti ljudi i takve rečenice znale spustiti moje uzbuđenje, ali brzo bi se vratilo!

Starim. Da, i? 😏 Svatko stari… Ali, isto tako, svatko odlučuje kako će stariti.😌 Ja sam odlučila da mogu biti samo sretnija. Unatrag ne idem. Za sad mi ide odlično. Počela sam prilično otvoreno izražavati što želim, što volim i koji su mi ciljevi… Od kad to radim, imam osjećaj da me i ljudi ozbiljnije shvaćaju. Nekad je to bilo „ma jooj, kaj upisuješ pedagogiju, pa gdje ćeš se zaposliti?“ ili „a jesi blesava, sanjaš da ideš u Pariz..jel' ti znaš koliko to košta?“ …….. I uvijek bih zastala i na tren pomislila „pa da, možda je ideja pomalo luda“. Magistrirala sam pedagogiju i bila sam u Parizu. 💁

Srećom, uvijek sam uz sebe imala i one koji su me gurali samo naprijed. 💕 Možda su za pokoju ideju i mislili da je blesava i teško dostižna, ali su mi ipak govorili „ako to želiš, onda za tim i idi!“. Tako da sam ja s ovih (skorašnjih) 27 godina sigurna u svoje planove na kojima radim. I više ne govorim da o nečemu sanjam, da mi je nešto san da ostvarim… sada su to sve planovi – planiram. I tako kako planiram, tako se sve polako i ostvaruje. Neki će od njih možda doći za koji mjesec, neki za koju godinu – ali, dogodit će se. Dogodit će se onda kada treba i onda kada ja napravim sve što treba da se dogode. Do tada zasigurno neću sjediti i kukati kako mi je uskoro 30 godina i kako nisam napravila ništa od života. Jer jesam. Moji su planovi i prioriteti drugačiji od tvojih, njegovih i njezinih. I svačiji plan je savršen – na nama je da odlučimo, a onda i ostvarimo.

Da! I to često čujem – kad se udaješ? Pa, ako se udam, bit će to onda kada ja (mi) želimo… znam da takvih pitanja još slijedi mali milijun (kad ćete kupiti stan, kad će dijete, a kad će drugo…), ali ne ježim se više toliko na njih. Uglavnom se nasmijem i kažem „ako ću to htjeti, bit će onda kada ću htjeti“. Simple as that. 💁

Da se vratim na ono uzbuđenje…oni koji su mi u bilo kojem periodu života bili bliski, znaju moje odbrojavanje do rođendana…počinje 6.2.! Tak da, ono, još samo 3 dana! 🎈🎉